Kvinoja, majka svih žitarica
Kvinoja je godišnja biljka (Chenopodium quinoa) koja se uzgaja kao žitarica, a botanički je povezana sa špinatom. Kvinoja potječe iz andske regije sjeverozapadne Južne Amerike. Prvotno je, prije pet do sedam tisuća godina, korištena za prehranu stoke. Ljudi ju počinju konzumirati prije tri do četiri tisuće godina u slivu jezera Titicaca u Peruu i Boliviji. Najčešće dostupna vrsta kvinoje žute je boje, a postoje i narančasta, ružičasta, crvena, ljubičasta i crna kvinoja. Sjemenke, odnosno zrna kvinoje, male su kuglice, promjera 1-3 mm. Listovi kvinoje također su prikladni za jelo i imaju okus sličan špinatu ili blitvi.
Danas se kvinoja uzgaja u Andama u Boliviji, Argentini i Peruu, u Koloradu i u šest europskih zemalja.
Mala zrnca velikih prednosti za zdravlje
Sjemenke kvinoje bogate su proteinima, dijetalnim vlaknima, antioksidantima koji se nazivaju flavonoidi, vitaminima B i dijetalnim mineralima u količinama većim od onih u mnogim žitaricama. Dodatna prednost je što ne sadrže gluten.
Ove sjemenke nisu samo hranjive, već su i vrlo ukusne i imaju poseban, pomalo orašasti okus te blago hrskavu teksturu.
Od Anda do naših tanjura
Kvinoju su najprije pripitomili andski narodi. Dugo je bila važna sorta u andskim kulturama, ali relativno nepoznata za ostatak svijeta. Inke, koje su održavale kulturu svetom, nazvale su ju chisoya mamom ili "majkom svih žitarica". Tijekom španjolskog osvajanja Južne Amerike, kolonisti su je prezirali kao "hranu za Indijce", i potisnuli su kultivaciju kvinoje, zbog njenog statusa u autohtonim vjerskim obredima. Konkvistadori su u jednom trenutku čak zabranili uzgoj kvinoje, a Inke su umjesto toga bile prisiljene uzgajati pšenicu. Legenda kaže da su španjolski osvajači, u želji da zavladaju južnoameričkim Indijancima uništili polja kvinoje. Uzgoj kvinoje proglasili su ilegalnim za Indijance, a prijestupnike su kažnjavali smrću. Ovako rigorozne mjere potpuno su iskorijenile kultivaciju kvinoje, srećom, ne zauvijek. Osamdesetih godina prošlog stoljeća, dva su Amerikanca ponovno otkrila nutritivni potencijal ove drevne biljke i započeli su s kultivacijom u Koloradu. Od tada kvinoja postaje sve dostupnija i oduševljava sve više ljudi širom svijeta svojim iznimnim nutritivnim karakteristikama i izvrsnim okusom.
Namirnica budućnosti
Međunarodna organizacija za hranu i poljoprivredu, FAO, prepoznala je važnost i vrijednost kvinoje zbog različitih pozitivnih karakteristika ove biljke. U prvom redu, genetska varijabilnost kvinoje je fascinantna i pruža mogućnost razvoja superiornih vrsta. Iznimno je otporna na različite agroklimatske uvjete i uspijeva na raznim nadmorskim visinama, u širokom temperaturnom rasponu. Ne zahtijeva veliku brigu i trud oko uzgoja, a može preživjeti i s malo i s puno vode.
Znanstvenici NASA-e smatraju kvinoju pogodnom kulturom koja bi se mogla uzgajati i u svemiru, zbog visokog sadržaja hranjivih tvari, jednostavnosti korištenja i jednostavnosti uzgoja.
Ujedinjeni narodi (UN) proglasili su 2013. "Međunarodnom godinom kvinoje", zbog visoke vrijednosti hranjivih tvari i potencijala da doprinesu sigurnosti opskrbe hranom širom svijeta.
Izrada internetske stranice sufinancirana je sredstvima tehničke pomoći Operativnog programa "konkurentnost i kohezija" iz Europskog fonda za regionalni razvoj
